<BS >
"Tunel spasa je naziv za sarajevski ratni tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva 1993. godine. Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je dvije teritorije koje su bile pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine (Dobrinja i Butmir), pa se tako i tunel zvao 'Tunel D-B'. Tunel je dužine 785,5 m, širine oko 1 m i visine oko 1,5 m, iako je na nekim dijelovima visina i do 1,8 m. Tunel se u zvanicnim razgovorima ARBIH i UN vodio pod imenom 'Tunel kojeg nema'. Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva jer su kroz tunel u Sarajevo stizali hrana, oružje, cigarete itd.
Tokom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica.
Takoder tokom 1994. godine za tunel je saznala vojska Republike Srpske tako da je Ratko Mladic kontaktirao Aerodrom koji su držali UN i tražio da se tunel sruši i zatvori. Potom je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel i tako ga onesposobi, medutim ta im namjera nije uspjela.
Izgradnja tunela
Iako je ideja nastala ranije a neke pripremne radnje su obavljene i prije, kao zvanicni datum pocetka izgradnje tunela uzima se 29. januar 1993. Izgradnja se odvijala u teškim okolnostima, kako zbog stroge tajnosti tako i zbog nedostatka materijalnih sredstava. S butmirske strane tinela kao podzida koristilo se drvo dok je s druge strane, usljed nedostatka tog materijala korišten celik. Najeci problem kod zemljanih radova predstavljale su površinske i podzemne vode usljed cega su instalirane pumpe koje su izbacivale voda na 'niciju zemlju'. Problem je predstavljalo i odlaganje iskopanog materijala s obzirom da je projekat voden u tajnosti. Ukupno je na obje strane tunela bilo angažovano oko 300 ljudi.
Tunel spasa kao muzej
Nakon završetka rata i okoncanja opsade grada, porodicna kuca koja je služila kao ulaz u tunel je pretvorena u muzej. Muzej sadrži razlicite eksponate kao što su ratne fotografije, dijelovi vojne opreme i naoružanja, zastave, vojne uniforme i sl. U 2004. godini, lokalni organi za planiranje su tražili sredstva za 'potpunu rekonstrukciju tunela' i 'izgradnju muzejskih objekata na mjestu ulaza i izlaza iz tunela'.
Posjetioci muzeja i dalje mogu proci dionicom tunela u dužini od oko 20 metara.
Svrha postojanja muzeja, po Vladimiru Zubicu, zamjeniku Gradskog vijeca Sarajeva je da je muzej 'podsjetnik svima, da za takvim objektom kao što je ovaj tunel, koji je omogucio stanovnicima opkoljenog grada minimum egzistencije, nikada više ne postoji potreba. Tunel ce biti mjesto gdje ce mladi ljudi moci uciti o dijelu svoje nedavne historije i to ce biti dokaz da je taj dio naše historije nikada nece biti zaboravljen.'
Kuca i zemljišta oko ulaza u Tunel spasa je u vlasništvu Bajre Kolara, koji i upravlja muzejom. U dokumentarcu u kojem se govori o ratnom tunelu u Sarajevu on navodi razlog za pretvaranje svoje privatne kuce u muzej: 'Sve što smo imali, dali smo za odbranu i oslobadanje Sarajeva'. Iako postoji vec 15 godina bez ikakve vladine finansijske podrške, muzej predstavlja jednu od najposjecenijih lokacija bosanskohercegovackog glavnog grada. Mnoge turisticke ture u Sarajevu sadrže i posjetu ovom muzeju kao jednoj od najznacajnijih ratnih lokacija u gradu."
Izvor: bs.wikipedia.org/wiki/Tunel_spasa
< EN >
This museum is probably the best place to be, if you want to learn what it means to live in a war area. During the Siege of Sarajevo (1992-1996) in the Bosnian War the people of Sarajevo were surrounded by Serbian forces. They ran out of food, medical supplies, weaponry,... On the other side of the Sarajevo airport, there was Bosnian-held territory, controlled by the United Nations. But because of Serbian snipers, motion sensors, barbed wire etc. it was almost impossible to cross the airport area alive. The people of Bosnia and Herzegovina knew, that a surrender in Sarajevo, their capital, would ruin their chance to have their own country. So the people of Sarajevo decided to withstand and instead create this tunnel. The work on it started on 1 March 1993 and on 30 June 1993 the construction of the tunnel was completed.
"After the war, The Sarajevo Tunnel Museum was built onto the historic private house whose cellar served as the entrance to the Sarajevo Tunnel. Visitors can still walk down a small length of the tunnel (approximately 20 meters). The 'house' museum exhibits archival materials including an 18-minute-long movie, war photographs, military equipment, flags, military uniforms, along with flotsam and jetsam. In 2004, local planning authorities were seeking funding for a 'full reconstruction of the tunnel' and the 'construction of museum buildings at its entrance and exit points'.
Regarding the museum's purpose Vladimir Zubic, deputy of the City Council of Sarajevo, noted that the museum is 'a reminder of everyone, so that a thing like this tunnel, that provided the people of this city with the minimum subsistence, will never have to be used again. It will be a place where younger people will be able to study a part of our recent past and it will be proof that this part of our history will never be forgotten'.
The house and the land around Sarajevo Tunnel's entrance are owned by Bajro Kolar, a local man who runs the private museum. In a documentary about the Sarajevo War Tunnel, he talked about his reasons for turning the house into a war facility. He said, 'whatever we have, we gave for the defense and liberation of Sarajevo.' Having existed for 15 years without any governmental financial support, the museum is becoming one of the most visited sites of the Bosnian capital, with hundreds of daily visitors. Many guided tours in Sarajevo include the Tunnel Museum as one of the war sites most worth visiting in the city."
Source and further information: en.wikipedia.org/wiki/Sarajevo_Tunnel